I dok ja buljim u telefon moje dete je "napisalo" naziv svoje omiljene pesme. Ovo je prelepo ali u paralelnom univerzumu gde mi za ovo neće pokušati dati papir 💔
Dream until your dreams come true
Nakon razvoda naših roditelja, mog mlađeg brata (tad oko 9 god.) mama pita šta imaš za domaći? On: Ništa. Mama: Kako ništa? On: Likovno, treba da se nacrta nešto na temu Moja porodica, a tata je otišao i ja nemam porodicu pa tako nemam ni domaći.
Neke stare rane.
Roditelji ostavili dete 10g samo na aerodromu u Barseloni i odleteli na odmor, detetu istekao pasoš i nije mogao sa njima. Videli dete samo na terminalu i zvali policiju. Uhapsiće roditelje kad se vrate, vrvt.
Iako dete čeka osobu koju su roditelji pozvali da dođe po njega.
U Italiji se izgubio autistični dečak star 5g, udaljio se od roditelja i našli su ga danas nakon 40 sati potrage❤️ i dobro je. Dve noći je proveo u prirodi sam 💔
Danas nakon terapije doktorka mi govori koliko je napredovao od nula do 10000, koliko verbalizuje potrebe, rečenice dobijaju smisao, koristi glagole, funkcionalan govor ej ❤️❤️❤️ sve duže rečenice, sve manje frustracija ja ću od sreće umreti 🎉
ali nisu znali zašto, ne komunicira. Dva dana bolova, agonije da bi na kraju uradili komplet TAC i shvatili da je dečaku puklo slepo crevo i da mora hitno da se operiše. On ga je intubirao. On, otac neverbalnog dečaka. Kaže uplašio se budućnosti. Svi smo 💔
Ceo dan mislim o priči od juče. Moja divna prijateljica ima sina na spektru, 4.5g, skoro potpuno neverbalan. Muž, otac dečaka, je anesteziolog. Došao kući posle duge smene i ne priča, ne jede. Kaže u smeni je intubirao hitno dečaka od 11g, autizam. Dva dana je taj dečak plakao ⬇️