Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić sudjelovala je na dramaturškom kolegiju u Zagrebačkom kazalištu mladih, jednom od događanja u okviru projekta „Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi“. Projekt adresira problematiku eskalacije nasilja nad ženama u vrijeme pandemije Covid-a 19.

Projekt, kojeg provodi Zagrebačko kazalište mladih u suradnji sa Slovenskim narodnim gledališčem iz Maribora – Festivalom Borštnikovo srečanje i Beogradskim dramskim pozorištem, sastoji se od raspisivanja natječaja za nove dramske tekstove autorica koji tematiziraju nasilje nad ženama, postavljanja omnibus predstave koja će se izvesti u Zagrebu, Mariboru i Beogradu, a sve će pratiti aktivnosti u formi radionica i kolegija koji se organiziraju za zainteresiranu javnost, dramske spisateljice i ciljnu skupinu mladih od 14 do 18 godina. Predstave će režirati Selma Spahić, a dramaturško oblikovanje produkcija kao i provedba svih pratećih radionica i kolegija bit će pod vodstvom dramaturginje Ivane Vuković.

Uz instituciju Pravobraniteljice, na kolegiju su sudjelovale i Ivana Vuković, dramaturginja projekta, Anita Lauri Korajlija, psihologinja Autonomne ženske kuće, Ivana Bodrožić, spisateljica, te Snježana Pavić, novinarka Jutarnjeg lista.

Pravobraniteljica se u svom izlaganju osvrnula na EU-projekt Pravobraniteljice „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“, financiran od strane EK u okviru programa ekonomskog osnaživanja žena (Rights, Equality and Citizenship). Projekt je trajao 2 godine (1.1.2016.-1.1.2018.), a partneri Pravobraniteljici na projektu bili su Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, UdrugaRiječi/Prave/Predstave i Spona code d.o.o. Projekt su ujedno podržali i tadašnji Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Specifičnost ovog projekta bili su posebice inovativni načini rada s učeničkom populacijom pri čemu je korištena kazališna umjetnost kao alat, što navedeni projekt zasigurno izdvaja od drugih, te je pravobraniteljica isti navela kao jedan od primjera dobre prakse stimulacije kritičke re-evaluacije rodnih stereotipova snažno prisutnih i u hrvatskom suvremenom društvu i to putem izravne komunikacije sa publikom. 

Sudionice kolegija u interaktivnom su okruženju razgovarale o posljedicama pandemije, potresa, te političkih zbivanja, posebice u odnosu na svojevrsno nazadovanje u ravnopravnosti muškaraca i žena osobito vidljivo u području tržišta rada, jaza u plaćama, rodno utemeljenom nasilju, pitanjima pobačaja, kontracepcije, medija i dr. Razgovaralo se i o dvostrukom strahu žena žrtava nasilja, trans-generacijskom prijenosu rodno utemeljenog nasilja, nasilju u virtualnom prostoru i njegovim posljedicama, bullyingu, ovisnosti djece i mladih o internetu, ali i važnosti i alatima osvještavanja i promicanja ravnopravnosti. Jedan od zaključaka odnosio se na nužnost promjene negativnog sustava vrijednosti, a istaknuta je i potreba reagiranja društva, te je kao jedan od važnih alata izdvojen teatar odnosno kazalište kao medij kojim se aktualiziraju određena društvena pitanja i utječe na osvještavanje publike.