Opća skupština Ujedinjenih naroda ustanovila je 2015. godine, rezolucijom A/RES/70/212, Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, a koji se obilježava 11. veljače. Ovaj dan ima za svrhu promicanje punog i ravnopravnog pristupa znanosti i sudjelovanja u znanosti za žene i djevojke te predstavlja podsjetnik da žene i djevojke trebaju imati važnu ulogu u znanstvenim i tehnološkim zajednicama. Značajan rodni jaz opstao je tijekom godina na svim razinama znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) u cijelome svijetu. Iako su žene postigle ogroman napredak prema povećanju svog sudjelovanja u visokom obrazovanju, još uvijek su na globalnoj razini nedovoljno zastupljene u tim područjima.

 

Ove se godine na razini UN-a obilježava sedmi po redu Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, održavanjem tematske skupštine u virtualnom formatu, te ima za cilj prepoznati ulogu žena i djevojaka u znanosti, ne samo kao korisnica, već i kao agentica promjene i to s temom „Ravnopravnost, raznolikost i uključenost: voda nas ujedinjuje”. Izvješća UN-a, naime, ističu da milijarde ljudi diljem svijeta u 2030. neće imati pristup pitkoj vodi za kućanstvo, te vodi za sanitarne potrebe i higijenu, osim ako se napredak u tom području ne poveća četiri puta, te je uz probleme izazvane klimatskim promjenama, potrebno hitno osmisliti novi održivi holistički pristup za usklađivanje strategija o vodama.

 

Podaci nam ukazuju da u Hrvatskoj, iako bilježimo značajno povećanje zastupljenosti žena u visokom obrazovanju i znanosti, i dalje bilježimo vertikalnu rodnu segregaciju u području obrazovanja, posebice na najvišim upravljačkim pozicijama te podzastupljenost žena u području tehničkih znanosti. Postojeći stereotipi vezano uz rad prikladan za žene i prikladan za muškarce potencijalno odvraćaju žene od područja znanosti, posebice STEM područja. Ako povežemo temu ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti vidimo da je udio žena zaposlenih u djelatnosti opskrbe vodom svega 21%. Na taj način se društvo odriče značajnog dijela talenta i znanja koje žene posjeduju te samim time i otkrića i inovacija koje bi žene mogle donijeti u različite sektore, uključujući i onaj znanosti i tehnologije.

 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, objavljenima u publikaciji Žene i muškarci u Hrvatskoj 2021. godine, žene čine većinu studenata upisanih na visoka učilišta (57,2%) pri čemu ih je 60,6% na sveučilišnim studijima. Žene čine većinu studentata u svim područjima znanosti osim tehničkih znanosti gdje sudjeluju sa 27,8%. Žene čine 66,3% svih studenata poslijediplomskih specijalističkih studija i opet čine većinu u svim područjima znanosti osim tehničkih znanosti (22%). Nadalje žene čine 54,9% svih studenata poslijediplomskih doktorskih studija i čine većinu u svim područjima znanosti s izuzetkom tehničkih znanosti (30,5%). Ovakvi udjeli nastavljaju se i među diplomiranim studentima/cama, kao i među doktorima/icama znanosti među kojima žene čine 57,6% svih doktora znanosti u Hrvatskoj. Žene čine većinu svih doktora znanosti u svim znanstvenim područjima osim tehničkih znanosti među kojima ih je 30%.

 

Ono što posebno zabrinjava u kontekstu visokog obrazovanja je pojavnost spolnog uznemiravanja na visokim učilištima, a na koje se posebno ukazalo tijekom 2021. godine putem platforme #nisamtražila. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova smatra važnim što su pojedina visoka učilišta ozbiljno pristupila ovom problemu i započela procese unaprjeđenja svojih praksi zaštite studentica od spolnog uznemiravanja, kao i sankcioniranju počinitelja. I sama institucija Pravobraniteljice surađivala je s nizom visokih učilišta u svrhu suzbijanja diskriminacije i spolnog uznemiravanja. Siguran prostor učenja i istraživanja ključan je za jače sudjelovanje žena u znanosti i svijetu rada.

 

Gledajući podatke o vertikalnom ustroju visokih učilišta, u školskoj godini 2020./2021. žene su činile 51,1% nastavnika i suradnika na visokim učilištima s punim radnim vremenom, no istovremeno žene čine 40,1% čelnih osoba javnih visokih učilišta pri čemu je među prodekanima bilo njih 44,4%, dekanima 30%, prorektorima sveučilišta 36,1% i rektorima sveučilišta 22,2%. Spomenimo da je u školskoj godini 2010./2011. među čelnim osobama javnih visokih učilišta bilo 32,9% žena što ukazuje da se situacija s vremenom mijenja iako i dalje žene napreduju sporije i u manjem broju dolaze na čelna mjesta usprkos tome što ih je više u početku znanstvene karijere. Ako ovim podacima koji ukazuju na vertikalnu segregaciju pridodamo podatak da je među nezaposlenim visokoobrazovanim osobama gotovo dvostruko više žena nego muškaraca vidimo da je ženama pristup tržištu rada i karijeri ograničen neovisno o njihovom obrazovanju. Žene koje žele ostvariti znanstvenu karijeru, usprkos svome obrazovanju, susreću se s istim problemima kao i žene u svijetu rada općenito. Jedan od problema je usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života, a mjere u okviru javnih politika koje tome mogu pridonijeti odnose se na usklađivanje radnog vremena predškolskih ustanova s radnim vremenom roditelja; uvođenje fleksibilnog i skraćenog radnog vremena; uvođenje rada na daljinu; povećanje broja mjesta i ljudskih kapaciteta za smještaj djece predškolske dobi u jaslice i vrtiće; uvođenje dvosmjenskog rada u dječjim vrtićima i ustanovama predškolskog odgoja; unaprijeđenje sustava javnih usluga skrbi za starije i druge ovisne članove obitelji u smislu poboljšanja infrastrukture, dostupnosti i priuštivosti usluga. Istovremeno treba jačati i rodnu ravnopravnost unutar obitelji te poticati ravnopravnu podjelu obaveza skrbi o djeci između žena i muškaraca. No, i poslodavci, a time i ustanove u području visokog obrazovanja i znanosti, trebaju dati svoj doprinos uravnoteženju obiteljskog i profesionalnog života te provoditi mjere koje tome doprinose kao što su formuliranje internih postupaka i dokumenata s jasnim mjerama i mogućim oblicima rada za roditelje, stvaranje podržavajućeg radnog okruženja, fleksibilni radni raspored i radno vrijeme, postojanje vrtića ili sličnog objekta u okviru ustanove u koji roditelji mogu dovesti djecu tijekom radnog vremena, te posebno provođenje politike nediskriminacije, naročito majki, što se odražava na plaće i napredovanje.

 

Obzirom na sve navedeno Pravobraniteljica je višekratno u svojim preporukama istaknula da je potrebno raditi na poticanju većeg uključivanja žena u područja obrazovanja koja se odnose na STEM područje znanosti i općenito na ublažavanju podjela na "muška" i "ženska" područja obrazovanja i rada te da je potrebno raditi na prevenciji svih oblika seksualnog nasilja i suzbijanju rodnih stereotipa na svim razinama odgoja i obrazovanja. Jednako tako potrebno je poticati poslodavce na uspostavljanje obiteljski orijentiranih poslovnih politika koje će roditeljima omogućiti lakše usklađivanje poslovnog i obiteljskog života te je nužno osiguravati dostupnost, pristupačnost i kvalitetu javnog sustava skrbi i brige za djecu kao i starijih osoba, a samim time i osiguravati veći udio žena na upravljačkim pozicijama. 

 

Uključivanje žena i djevojaka u sva područja života, a posebno u ona u kojima je još uvijek prisutna njihova podzastupljenost kao što su znanost i tehnologija, doprinosi razvoju društva u cjelini jer samo ravnopravna društva koja uključuju potencijale, znanja i vještine jednako žena i muškaraca mogu odgovoriti na izazove suvremenog svijeta.