Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, dala je za Novu TV intervju na temu prostitucije u kojem se posebice osvrnula na zakonsku regulaciju prostitucije u Hrvatskoj i svijetu, pitanje legalizacije prostitucije, načina pomoći žrtvama koje su uvučene u prostituciju uz osvrt što bi trebalo mijenjati u ovom području i na koji način. Pravobraniteljica je istaknula kako je prostitucija u Hrvatskoj zakonski regulirana Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZPJRM) te Kaznenim zakonom (KZ). Sukladno ZPJRM, prekršajno se kažnjavaju osobe koje se „odaju prostituciji“ (čl.12.) te osobe koje dopuste da se u njihovim prostorijama vrši bludničenje ili koje omogućavaju ili pomažu vršenju prostitucije (čl.7.). Kupci usluga se, dakle, prekršajno ne kažnjavaju, već jedino mogu kazneno odgovarati, i to u slučajevima iz čl.157.st.2. KZ-a

Također, Pravobraniteljica je istaknula kako se kontinuirano zalaže za švedski model kriminalizacije kupaca usluga te dekriminalizaciju osoba u prostituciji odnosno osoba koje pružaju spolne usluge. Ukazala je i na rodnu dimenziju prostitucije koju treba imati u vidu prilikom svih aktivnosti i mjera iz ovog područja. Unatoč tome, prostitucija u Hrvatskoj nije predmet posebnih javnih politika ni strateških dokumenata, iako se tema najčešće indirektno razmatra u kontekstu kriminalnih aktivnosti vezanih uz trgovanje ljudima. Iz toga proizlazi da je pristup ovom složenom društvenom fenomenu u Republici Hrvatskoj daleko od prepoznavanja njegove rodne dimenzije. U kontekstu ove problematike istaknula je i Rezoluciju Europskog parlamenta od 14.9.2023. o reguliranju prostitucije u EU-u: prekogranične posljedice i utjecaj na rodnu ravnopravnost i prava žena (2022/2139(INI)) u kojoj se ukazuje na rodnu specifičnost prostitucije „budući da veliku većinu osoba u prostituciji čine žene i djevojčice, a kupci seksualnih usluga uglavnom su muškarci“.

Relevantni statistički podaci kontinuirano ukazuju kako su žene te koje u pravilu pružaju seksualne usluge i koje su žrtve kaznenog djela prostitucije, iz čega je razvidna rodna dimenzija prostitucije koju treba imati u vidu prilikom svih aktivnosti i mjera iz ovog područja. Primjer dobre prakse, prema stajalištu Pravobraniteljice, predstavlja upravo Švedska koja je 1999. godine usvojila Zakon o kupovini seksualnih usluga koji kriminalizira samo kupca usluga, a ne i pružatelja/icu. Time se potražnja za seksualnim uslugama naglo smanjila te su stigmatizirani korisnici tih usluga, a ne žene koje ih pružaju. Uz Svedsku, naveden model primjenjuje Francuska i Irska. 

Pravobraniteljica je također ukazala da trenutno na razini EU, jedino Hrvatska i Rumunjska kaznjavaju osobe u prostituciji, dok i  klijente i osobe u prostituciji kaznjava Litva.  Sedam država članica EU imaju legaliziranu prostituciju kao tržišnu djelatnost, dok ostale ne kaznjavaju niti klijente niti osobe u prostituciji, odnosno prostitucija je dekriminalizirana. 

Pravobraniteljica je ukazala i na važnost borbe protiv stereotipa vezanih uz osobe koje jesu (ili su bile) u prostituciji kao i na potrebu kreiranja odgovarajućih izlaznih strategija za osobe koje žele izaći iz prostitucije jer se radi o jednom izuzetno kompleksnom i teškom procesu. Provedena istraživanja pokazuju da je prostitucija usko povezana uz nasilje prema ženama svih oblika i intenziteta te je posve neprimjereno prostituciju svoditi na manji broj osoba koje se zbog raznih osobnih razloga, koji nisu povezani s ekonomskom nuždom ili proživljenim nasiljem iz prošlosti, odaju prostituciji. Stoga se kao institucija koja je neovisno tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica protivi legalizaciji prostitucije. Zaključno, Pravobraniteljica je iznijela i preporuke iz ovog područja koje se nalaze u njezinim godišnjim izvješćima o radu podnesenim Hrvatskom saboru.

 Iz medija:

Direktno.hr