Pravobraniteljica se uključila u javno savjetovanje o Obrascu zakonodavnih aktivnosti za 2025. te u javno savjetovanje o Naknadnoj procjeni Zakona o izmjenama i dopunama ZRRP-a (čiji predlagatelj je Ministarstvo demografije i useljeništva) istaknuvši pojedine primjedbe i prijedloge koje je već prethodno bila iznijela u postupku javnog savjetovanja o Strategiji demografske revitalizacije RH do 2033. godine. Naime, Pravobraniteljica je ponovila kako bi učinkovita demografska politika morala biti usko povezana s ostvarivanjem ustavnog načela ravnopravnosti spolova te da demografska i pronatalitetna politika ne bi nikako trebala biti na štetu žena. U postupku javnog savjetovanja o Obrascu zakonodavnih aktivnosti za 2025. kao i u postupku javnog savjetovanja o Naknadnoj procjeni Zakona o izmjenama i dopunama ZRRP-a Pravobraniteljica je iznijela slijedeće primjedbe i prijedloge koji nisu bili prihvaćeni.

1.) U odnosu na Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, Pravobraniteljica se kontinuirano zalaže za potpuno delimitiranje iznosa roditeljskih naknada te za potrebu isplate dvostrukih novčanih naknada i potpora iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora u slučajevima poroda blizanaca, a što bi svakako trebalo razmotriti i u Strategiji.

2.) Nadalje, Pravobraniteljica je ukazala kako kod transponiranja odredaba Direktive o očinskom dopustu nije pojašnjeno koje sve osobe ulaze u pojam „ekvivalentni drugi roditelji“, a koje Direktiva u korištenju ovog prava izjednačava s očevima. Obzirom na područje primjene Direktive odnosno činjenicu da se ista primjenjuje na radnike/ce, Pravobraniteljica je ukazala na važnost tumačenja pojma radnika/ce kako bi najširi krug zaposlenih osoba bio obuhvaćen pravima koja pruža Direktiva. Istaknuto je kako statistički pokazatelji i nadalje potvrđuju činjenicu da je Republika Hrvatska među onim članicama EU u kojima muškarci (očevi) najmanje koriste rodiljne i roditeljske potpore radi čega je potrebno djelovati u smjeru kulturološke promjene u poslovnim sredinama u cilju uklanjanja stereotipa koji muškarce odvraćaju od korištenja roditeljskog dopusta.

3.) Pravobraniteljica se osvrnula na problematiku zaštite trudnica s ugovorom o radu na određeno vrijeme koju je potrebno dodatno pojačati jer je dokazivanje neproduljenja ugovora zbog trudnoće za žrtve diskriminacije vrlo komplicirano te su često u lošijoj procesnoj poziciji i nemaju na dispoziciji dokaze kojima mogu potkrijepiti svoje navode. Također, potrebno je produžiti rok nakon prestanka trudnoće ili prestanka korištenja prava u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama unutar kojeg poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava.

4.) U odnosu na izmjene Zakona o doplatku za djecu, Pravobraniteljica je ponovila svoje stajalište koje je tijekom 2023. iznijela u postupku javnog savjetovanja o izmjenama i dopunama navedenog zakona, u kojem je ukazala kako bi se trebalo razmotriti uvođenje univerzalnog dječjeg doplatka koji neće biti uvjetovan dohotkom odnosno imovinskim cenzusom kao što je to sada slučaj. Također, Pravobraniteljica je predložila izmjenu i postojeće odredbe navedenog zakona koja se odnosi na pronatalitetni dodatak, a prema kojoj korisniku, uz utvrđeni iznos doplatka za djecu, pripada i dodatak u iznosu po 500,00 kn (odnosno 66,36 eur) za treće i četvrto dijete. Naime, proizlazi kako korisnici koji imaju više od četvero djece za svako iduće dijete ne ostvaruju navedeni dodatak već da je isti predviđen samo za treće i četvrto dijete, a što svakako nije u duhu poticanja demografske obnove i demografskog razvoja RH.

5.) Pravobraniteljica je ukazala i na potrebu izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO). Naime, prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora vezana su uz obvezno zdravstveno osiguranje te se pojedini uvjeti, naknade ili provedbeni postupci nužno promatraju u cjelini odnosno kao jedinstven sustav zaštite trudnoće i roditeljstva. Budući da su osnovice za obračun naknada iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora vezane uz obvezno zdravstveno osiguranje, naknada plaće se određuje sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju odnosno sukladno odredbama podzakonskih akata koji su na snazi. Navedena odredba propisuje da osnovicu čini prosječan iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće (čl.54. Zakona), dok se Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja propisuje postupanje u slučaju kada osiguraniku nije isplaćena niti jedna plaća ili je isplaćena samo jedna.

Naime, Pravobraniteljica je postupajući po pojedinim pritužbama majki ustanovila da se u određenim slučajevima radi o nepovoljnijem položaju u kojem se nalaze majke koje za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta ostanu ponovno trudne te rode drugo dijete za koje počnu koristiti rodiljni/roditeljski dopust, a uslijed čega im u zadnjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu (odnosno rodiljni/roditeljski dopust za drugo dijete) nije bila isplaćena niti jedna plaća (ili je bila isplaćena samo jedna plaća) od strane poslodavca te im se stoga za vrijeme rodiljnog/roditeljskog dopusta (za drugo dijete) isplaćuje naknada u minimalnom iznosu. Naime, naknada plaće koju roditelji primaju tijekom roditeljskog dopusta isplaćuje se na teret državnog proračuna, pa isplate za vrijeme korištenja toga prava ne ulaze u potvrdu o plaći koja obuhvaća isplate plaće te naknade plaće koje isplaćuje poslodavac, na svoj teret, a temeljem kojih se utvrđuje osnovica za naknadu plaće.

 6.) Nadalje, vezano uz Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Pravobraniteljica je još tijekom 2016. postupala po pritužbama u kojima se iznosila sumnja na spolnu diskriminaciju i po pitanju visine isplate naknade plaće u slučaju privremene nesposobnosti zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom. Naime, članak 55. stavak 2. točka 2. ZOZO-a određuje kako naknada plaće za vrijeme bolovanja zbog komplikacija iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće, međutim, sukladno članku 55. stavak 3. najviši mjesečni iznos tako utvrđene naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava HZZO-a ne može iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, odnosno, 4.257,28 kn (565 EUR) za puno radno vrijeme i to od prvog dana bolovanja. Dakle, proizlazi da čak i da osiguranica ima višu plaću, ona će za vrijeme korištenja bolovanja zbog komplikacija dobivati naknadu plaće u iznosu od 4.257,28 kn (565 EUR). Pravobraniteljica je utvrdila kako su navedene odredbe i praksa u izravnoj suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova te je stoga predložila da se Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju izmjeni.