Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić povodom medijskih upita na temu izjava određenih političara kojima se transrodna populacija dodatno dovodi u nepovoljan položaj, odnosno kojima se ova rodna manjina, kao i stručnjaci i stručnjakinje koji rade s ovom populacijom, dodatno stigmatiziraju, prije svega upozorava da političari imaju društvenu moć, odgovornost i obvezu osigurati jednake mogućnosti i jednaku zaštitu svima, posebice rodnim manjinama koje nažalost i dalje ne uživaju isti stupanj zaštite države i društva kao većinska populacija.

U tom smislu, kada političari elementima političkog populizma i senzacionalizma u javnom prostoru, na javnim skupovima i/ili putem društvenih mreža dovode u pitanje prava manjinskih  skupina ili svojim izjavama krše prava i slobode drugih, posebice prava na opstojnost, zaštitu privatnosti, medicinsku skrb i dobrobit rodnih manjina, kada se sloboda govora i izražavanja misli koristi kako bi se određena populacija, koja se ionako nalazi u nepovoljnom položaju zbog tabua koje ih prate, javno dodatno izložila društvenoj stigmi, kada se instrumentaliziraju političke poluge moći kako bi se društvo neosnovano dodatno zaplašilo te pojačao animozitet prema određenoj populaciji samo zato što se ne uklapaju u svjetonazorske norme određene politike, onda sloboda govora i različito mišljenje u kombinaciji s društvenom moći može opasno graničiti kako s najgrubljim oblicima diskriminacije tako i s kaznenim djelima počinjenim iz mržnje, odnosno konkretno kaznenim djelom: Javno poticanje na nasilje i mržnju iz članka 325. našeg Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/2022, 114/2023, 36/2024).

Dodatnom javnom stigmatizacijom transrodne populacije pojačava se već prisutan potpuno iracionalan strah u društvu i među roditeljima transrodne  djece od takvih stanja. Samim tim ukupna transrodna populacija dovodi se u nepovoljan položaj, a njihova prava zapravo pokušavaju dokinuti zbog tobože njihove zdravstvene dobrobiti, drugim riječima diskriminira ih se samo zato što odstupaju od određene svjetonazorske i političke paradigme koja se temelji isključivo na tome što određeni političari smatraju da je „prirodno“ ili „zdravo razumsko“, a bez da imaju ikakvih stručnih ili bilo kakvih drugih znanja o problematici o kojoj zauzimaju takve opasne i diskriminatorne stavove.

Pravobraniteljica također pojašnjava kako je velika većina transrodnih osoba u RH zaprimila pozitivno mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća (NZV) o promjeni spola, odnosno života u drugom rodnom identitetu. Mišljenje NZV-a izdano im je na temelju medicinske dokumentacije izrađene od strane liječnika specijalista, medicinskih stručnjaka i zdravstvenih djelatnika, endokrinologa, psihologa i psihijatara sukladno Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu (NN 07/2016). Iste osobe su potom svoj pravni status regulirale temeljem Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (NN 132/2014, dalje u tekstu: Pravilnik) i članka 9.a. Zakona o državnim maticama (NN 96/93, 76/13, 98/19, 133/122), a koji propisuje: „Promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove.”

Pravilnik  kao opći podzakonski akt predstavlja provedbeni propis Zakona o državnim maticama.  Člancima 1. i 2. Zakona o državnim maticama propisano je da su državne matice evidencije o osobnim stanjima građana u koje se upisuju činjenice rođenja, sklapanja braka, smrti i drugi podaci o tim činjenicama utvrđeni zakonom. Činjenice koje su upisane u državnim maticama i činjenice koje se njima dokazuju smatraju se istinitim. Navedenim člankom 9a. Zakona propisano je kako se promjena spola, kao izmjena podataka u temeljnom upisu, upisuje u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove.

Shodno navedenom, svaka promjena činjenica u državnim maticama, odnosno matici rođenih, a posebice promjena spola i posljedično imena/prezimena, ima za posljedicu promjenu svih izdanih evidencija građana koje se izdaju na temelju podataka u državnim maticama, odnosno usklađivanje svih podataka s podacima u državnim maticama.

Naime, kod promjene spola (posljedično i imena i/ili prezimena), nakon što se temeljem izdanog mišljenja NZV-a odobri upis u državne  matice, smatra se da je osoba onog spola koji je naveden u državnim maticama bila od rođenja. Radi se praktički o usklađivanju de-jure stanja s utvrđenim de-facto stanjem.

Antidiskriminacijsko zakonodavstvo u RH štiti pravo svih građana i građanki na odsustvo diskriminacije, odnosno osigurava im i štiti pravo na različitost na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.  

Članak 6. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) propisuje da je diskriminacija na temelju spola svaka razlika, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom kulturnom, građanskom ili drugom području života na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Članak 6. st. 4. Zakona o ravnopravnosti spolova zabranjuje diskriminaciju u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba kao i diskriminaciju u pružanju i pristupu uslugama.

Članak 7. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova propisuje kako izravna diskriminacija jest svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Stavak 2. istog članka propisuje kako neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i opravdana.

Članak 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12), propisuje kako se tim  Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Članak 1. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Dok stavak 3. istog članka utvrđuje kako se diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

Tumačenjem odredaba članka 4. Zakona o ravnopravnosti spolova, Pravobraniteljica je zauzela stajalište da se rodni identitet, kao diskriminacijska osnova iz članka 1.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izjednačava sa spolom osobe u smislu općih odredbi o izravnoj i neizravnoj diskriminaciji i drugih jamstava ravnopravnosti spolova iz Zakona o ravnopravnosti spolova pa se na taj način na zabranu diskriminacije temeljem rodnog identiteta imaju primjenjivati i sve odredbe koje zabranjuju spolnu diskriminaciju iz Zakona o ravnopravnosti spolova.

Sukladno navedenom, Pravobraniteljica svim političarima skreće pozornost na sljedeće:  

Biti transpolna, transrodna ili rodno nenormativna osoba stvar je različitosti, a ne patologije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je još sredinom 2018. godine novu verziju Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11) u kojoj su sve kategorije vezane za trans osobe premještene iz poglavlja o mentalnim poremećajima u ono o seksualnom zdravlju. To predstavlja veliki korak prema destigmatizaciji trans osoba i njihovoj društvenoj uključenosti. Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba (engl. The World Professional Association for Transgender Health – dalje u tekstu: WPATH) još je u svibnju 2010. godine izdala priopćenje u kojem se zalaže za depsihopatologizaciju rodne nenormativnosti na svjetskoj razini (Upravni odbor WPATH-a, 2010). U priopćenju se navodi da je “izražavanje rodnih karakteristika, uključujući i rodni identitet, koje nisu stereotipno povezane sa spolom pripisanom osobi pri rođenju, uobičajen i kulturno raznolik ljudski fenomen kojeg ne bi trebalo smatrati inherentno patološkim ili negativnim”. Nažalost, rodnu nenormativnost stigmatizira se u mnogim društvima diljem svijeta. Takva stigma može poticati predrasude i diskriminaciju koje pak uzrokuju “manjinski stres” (I. H. Meyer, 2003). Manjinski stres je jedinstven (pridonosi općim stresorima koji pogađaju sve ljude), društveno uvjetovan i kroničan, a transpolne, transrodne i rodno nenormativne pojedinke i pojedinci zbog njega mogu postati podložniji psihičkim tegobama kao što su anksioznost i depresija (Institute of Medicine, 2011). Uz to što uzrokuje predrasude i diskriminaciju u društvu općenito, stigma pridonosi i zlostavljanju i zanemarivanju u osobnim odnosima s vršnjacima/kinjama i članovima/icama obitelji, a zlostavljanje i zanemarivanje mogu opet uzrokovati psihološki stres. Međutim, takvi su simptomi društveno inducirani. Oni nisu inherentni samoj transpolnosti, transrodnosti ili rodnoj nenormativnosti[1];

Transrodne osobe potrebno je tretirati sukladno Preporuci CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ministrica državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta[2], odlukama Europskog suda za ljudska prava i ostalim međunarodnim obvezama i standardima zaštite[3]. Drugim riječima, postupak rješavanja statusa transrodnih osoba mora biti usmjeren brzom i učinkovitom rješavanju problema statusa pojedinaca/ki koji podnose zahtjeve za promjenom spola, odnosno rodnog identiteta, kako bi se zaštitilo njihovo dostojanstvo i ljudska prava sukladno međunarodnim obvezama i standardu zaštite.

U slučaju administrativnih, pravnih, medicinskih, odnosno bilo kakvih nejasnoća i prepreka u postupanju kod promjene spola, tumačenju zakona, ili snošenju troškova, teret i rizik trebaju uvijek podnositi nadležna tijela, a ne osobe pogođene ovim problemom, kako bi se izbjegla diskriminacija.

Shodno istaknutom, Pravobraniteljica upućuje preporuke svim političarima da se prvenstveno educiraju o temi o kojoj javno progovaraju, a onda da u najboljoj demokratskoj maniri trodiobe vlasti kao predstavnici izvršne vlasti ili oporbe, poštuju zakone vlastite države i dostojanstvo svih građana i građanki koji su ih izabrali bez obzira na njihov spol, spolnu orijentaciju ili rodni identitet, odnosno uvažavajući i poštujući različitosti koje se temelje na svim diskriminacijskim osnovama koje štite zakoni RH i međunarodno pravo.

 

[1]Standardi skrbi za zdravlje transpolnih, transrodnih i rodno nenormativnih osoba, Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osobe, Izdavačice: Ženska soba – Centar za seksualna prava, Izvornik: © 2012 World Professional Association for Transgender Health (WPATH). str.6.

[2] Preporuka, toč.35. „Države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere kako bi transrodnim osobama osigurale učinkovit pristup prikladnim uslugama za promjenu spola, uključujući psihološke, endokrinološke i operacijske usluge na području transrodne zdravstvene zaštite, bez da ih se izlaže nepotrebnim zahtjevima…“

[3] U predmetu Van Kück protiv Njemačke (2003), Europski sud za ljudska prava (ESLJP) utvrdio je da je transrodnoj osobi prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života jer je zahtjev za dokazivanjem medicinske nužnosti liječenja u vezi s promjenom rodnog identiteta osobe bio nerazmjeran i nerazuman s obzirom da je rodni identitet jedno od najintimnijih područja privatnog života osobe. U slučaju, Schlumpf protiv Švicarske (2009), ESLJP je utvrdio povredu prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života zaključivši da su švicarske vlasti neopravdano za dvije godine odgodile pružiti zdravstvenu uslugu transrodnoj osobi starije dobi.

Iz medija: 

net.hr, 25.01.2025.

Teleskop, 27.01.2025.