Prije svega, a uslijed brojnih medijskih upita, Pravobraniteljica naglašava kako je prerano davati ocjene o učinku zadnjih izmjena Kaznenog zakona s obzirom da još nemamo niti jedan slučaj pravomoćne sudske presude za novo kazneno djelo - Teško ubojstvo ženske osobe.

No, vezano uz navedenu temu, naglašavamo stav Pravobraniteljice koji ističe već godinama, a to je da izmjene kaznenog i drugih represijskih zakona same po sebi neće nužno doprinijeti rješenju problema jer se zakonodavnom represijom uvijek adresiraju posljedice nasilja (ubojstva/femicida), a ne uzroci. Prevencija je tu posredna, a ne direktna. Drugi ključni problem je što zakonske izmjene ne prate sustavno prikupljanje podataka, stručna i dubinska analiza sustava te strateški dokumenti izrađeni od strane struke, a koji bi trebali osigurati održivost i potrebnu društvenu arhitekturu za provedbu (izmijenjenog) zakonodavstva. Na posljedice takvog pristupa, koje registrira i prvo GREVIO izvješće za RH, Pravobraniteljica već godinama upozorava. Rezultat takvog načina borbe protiv rodno utemeljenog nasilja redovito su niske kazne, koje se u RH i dalje izriču gotovo uvijek uvjetno i u okviru zakonskim minimuma.

Društveni mehanizmi koji bi adresirali uzroke ovako brutalnog nasilja, koje se manifestira u društvu općenito, a ne samo prema ženama, jest prvenstveno sustavan pristup obrazovanju na svim društvenim razinama o pogubnosti kulture nasilja koju trenutno živimo pa onda i rodno utemeljenog nasilja kao jednog od oblika nasilničkih društvenih obrazaca ponašanja. Nedostaje ustrojen učinkovit sustav ranog sprječavanja nasilja, odnosno stručne pomoći i podrške obiteljima u problemima kroz sustav socijalne skrbi, a posebice je vidljiv deficit obrazovanja i edukacije struke, odnosno policije, pravosuđa i državnog odvjetništva o rodno utemeljenom nasilju.

Pravobraniteljica ukazuje da se broj kaznenih djela među bliskim osobama u razdoblju od 8 godina učetverostručio (s nešto preko 2.000 evidentiranih djela u 2015., došli smo na preko 8.000 ovih djela u 2023.), dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji istovremeno i u istom razdoblju praktički prepolovio (sa skoro 14.000 u 2015., na ispod 8.000 u 2023.). Kao vrlo zabrinjavajući trend u 2023. godini po prvi put, otkad Pravobraniteljica statistički prati pojavnost nasilja nad ženama i među bliskim osobama, bilježimo kako je broj evidentiranih kaznenih djela pretekao broj evidentiranih prekršaja (prekršaja nasilja u obitelji je zabilježeno – 7.675, a kaznenih djela među bliskim osobama – 8.460). Stoga, a kako je već istaknuto, na temelju prakse i višegodišnjih analiza, Pravobraniteljica je zaključila kako od svih metoda suzbijanja rodno utemeljenih nasilničkih ponašanja, represivne mjere i metode uvijek predstavljaju kratkoročna rješenja s vrlo ograničenim učinkom – a nerijetko i kontra-učinkom – jer se isključivo bave posljedicama nasilja.

Navedeni višegodišnji trend pada broja prijavljenih počinitelja i broja žrtava nasilja u obitelji u području prekršajnopravne zaštite, uz višegodišnji i kontinuirani porast slučajeva u području kaznenopravne zaštite, upućuje na zaključak na koji Pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji zapravo nije ustrojen na način da učinkovito adresira i uklanja uzroke nasilja kroz prevenciju, edukaciju i obrazovanje, već se isključivo oslanja na adresiranje posljedica nasilja kroz penalnu politiku i kažnjavanje. Za razliku od represije, svi oblici obrazovanja i edukacije, odnosno preventivnog rada, uključujući i dugotrajne terapijske te resocijalizacijske procese s počiniteljima, predstavljaju kvalitetnija i dugoročnija rješenja jer se bave uzrocima, a ne posljedicama nasilja te su stoga garant uspješnog suzbijanja, ali i iskorjenjivanja ove vrste nasilja.