Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOBIT) obilježava se od 2004. godine u više od 130 zemalja diljem svijeta s ciljem ukazivanja na diskriminaciju i nasilje koju (svakodnevno) doživljavaju LGBTIQ osobe. U Republici Hrvatskoj ovaj datum obilježava se od 2011. godine odlukom Hrvatskog sabora kao dio nacionalne politike ravnopravnosti spolova. Tema ovogodišnjeg IDAHOBIT-a jest: „Neka nitko ne ostane po strani: jednakost, sloboda i pravednost za sve“ (engl.: No one left behind: equality, freedom and justice for all), ona poziva na jedinstvo, jer samo solidarnošću jednih prema drugima možemo stvoriti svijet bez nepravde, u kojem nitko neće biti zapostavljen.

Obilježavanjem ovog datuma ukazuje se na važnost osvještavanja, edukacije i promjene stavova stanovništva te jačanja međusektorske podrške u zaštiti i unaprjeđenju ljudskih prava, što je osobito važno danas kad svjedočimo porastu stigme, predrasuda, nasilja i diskriminacije prema LGBTIQ osobama. Ujedno se različitim aktivnostima senzibilizira javnost o izazovima s kojima se LGBTIQ osobe u Hrvatskoj susreću, zagovara zaštita i unaprjeđenje ljudskih prava LGBTIQ osoba, te naposlijetku, osnažuje i samu LGBTIQ zajednicu. Prilika je ovo ujedno procijeniti napredak i postojeće izazove u primjeni zakonodavno-strateškog okvira u praksi te ukazati na nužna poboljšanja, na zakonodavnom, ali u planu primjene tih istih propisa.

Govoreći o oživotvorenju prava LGBTIQ osoba u svakodnevnom životu, nažalost nemamo razloga biti zadovoljni. I ove godine svjedočimo porastu retorike protiv LGBTIQ osoba potaknute dezinformacijama i lažnim diskursima, koja često dovodi do nasilja, uznemiravanja i njihove stigmatizacije. U posljednjih nekoliko godina institucija Pravobraniteljice kontinuirano u svojim izvješćima o radu ukazuje na nepovoljno društveno okruženje i nisku razinu uključivosti hrvatskog društva u odnosu na LGBTIQ zajednicu.

Na takve okolnosti dodatno ukazuje istraživanje Agencije EU za temeljna prava (FRA) iz 2020., prema  kojem se 47% ispitanika/ca u Hrvatskoj gotovo nikad ne izjašnjava otvoreno o svojoj istospolnoj orijentaciji, a u okviru zemalja obuhvaćenih istraživanjem, Hrvatska je zemlja s najvećim postotkom učenika/ca koji skrivaju svoju pripadnost LGBTIQ zajednici (51%). Pored navedenog, Hrvatska spada u skupinu od nekoliko zemalja u kojima je preko 40% ispitanika/ca iskazalo da izbjegava određene lokacije zbog straha od nasilja zbog svoje pripadnosti LGBTIQ zajednici. Na nisku razinu sklonosti mladih LGBTIQ osoba otvorenom izjašnjavanju o vlastitom LGBTIQ identitetu zbog straha od odbacivanja, diskriminacije i nasilja upućuje i istraživanje „Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj“ (2022.) udruge Lori, a istraživanje Zagreb Pride-a „Brutalna stvarnost II“ pokazuje da je gotovo 2/3 ispitanika/ca doživjelo nasilje zbog svoje spolne orijentacije, rodnog identiteta, izražavanja ili spolnih karakteristika, dok je tek svaka jedanaesta žrtva to nasilje prijavila.

Tijekom 2023., Europska komisija je objavila specijalno izvješće o diskriminaciji u Europskoj uniji (SpecialBarometer 535) s posebnim poglavljem o diskriminaciji LGBTIQ osoba. Prema rezultatima anketnog istraživanja, 56% ispitanika/ca smatra da je diskriminacija temeljem spolne orijentacije u Hrvatskoj vrlo raširena. Na pitanje za mišljenje o tome da na najvišu političku poziciju u Hrvatskoj bude izabrana osoba iz lezbijske, gej ili biseksualne zajednice, 30% ispitanika/ca je navelo da se ne bi osjećalo nimalo ugodno. Nadalje, još uvijek je vidljiv manjak inkluzivnosti na radnom mjestu, pa se tako četvrtina ispitanika u Hrvatskoj ne bi osjećala nimalo ugodno da netko od svakodnevnih suradnika na poslu pripada nekoj od navedenih zajednica. Nadalje, 60% ispitanika/ca u Hrvatskoj se nikako ne slaže s time da osobe lezbijske, gej ili biseksualne zajednice trebaju imati ista prava kao i osobe heteroseksualne orijentacije. Pored toga, čak 57% ispitanika/ca u Hrvatskoj izjavljuje da se ne bi osjećalo nimalo ugodno ako bi njihovo dijete bilo u ljubavnoj vezi s osobom istog spola.

I stoga ne čudi činjenica da, nažalost, prema dostupnim informacijama, kao i sukladno praksi Prvobraniteljice, LGBTIQ osobe nemaju povjerenja u sustav te njegov učinkovit, odgovarajući i pravovremeni odgovor.

Kada je riječ o pojavnosti kaznenih djela motiviranih mržnjom i narušavanju fizičkog integriteta LGBTIQ osoba, Pravobraniteljica je analizu pojavnosti ovih kaznenih djela bazirala na podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i Ministarstva pravosuđa i uprave (MPU).

Tijekom 2023., MUP je evidentirao 13 kaznenih djela kvalificiranih kao zločin iz mržnje počinjen zbog spolnog opredjeljenja. Od toga se 6 kaznenih djela odnosilo na prijetnju, 2 na povredu djetetovih prava, 2 na tešku krađu, te po 1 na nasilničko ponašanje, tjelesnu ozljedu i dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom. Tome treba dodati da je zabilježeno još 6 kaznenih djela javnog poticanja na nasilje i mržnju počinjenih po osnovi spolnog opredjeljenja, koje MUP temeljem Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje statistički vodi kao govor mržnje. Ukupno gledajući, riječ je o 19 kaznenih djela počinjenih zbog mržnje prema spolnom opredjeljenju, što predstavlja porast u odnosu na njih 8 u 2022.

Prema podacima MPU-a o broju kaznenih predmeta na sudovima tijekom 2023., nije bilo pravomoćnih odluka vezanih uz kaznena djela iz sfere zločina iz mržnje po osnovi spolnog opredjeljenja.

Pored kaznenih djela, Pravobraniteljica je analizirala i podatke o pojavnosti prekršaja počinjenih zbog mržnje. MUP je evidentirao svega 4 prekršaja počinjena po osnovi spolnog opredjeljenja, dok su prema podacima MPU-a sudovi donijeli 7 osuđujućih i 3 oslobađajuće presude za prekršaje počinjene po istoj osnovi.

Prema pritužbama koje je Pravobraniteljica zaprima, tijekom 2023. bilo je ukupno 43 analizirane pritužbe (u odnosu na 34 pritužbe u 2022.) vezane uz zaštitu prava LGBTIQ osoba, a koje su se pretežito odnosile na područje administracije, pristupa uslugama i dobrima te medija.

Institucija Pravobraniteljice kontinuirano prati i izraze netrpeljivosti u javnom prostoru te reagira svaki put kad procijeni da su prekoračene granice slobode izražavanja. Trenutno stanje u medijskom prostoru i nadalje je obilježeno negativnim prikazivanjem tema LGBTIQ populacije u pojedinim medijima i na društvenim mrežama, koje seže od osporavanja prava i uopće potrebe za promicanjem ljudskih prava LGBTIQ osoba do širenja netrpeljivosti i stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja, a u ekstremnim slučajevima i pravog govora mržnje i poticanja na mržnju.

Kako je tijekom 2023. godine nastavljeno i pojačano negativno izvještavanje o transrodnim osobama, kao i o stručnjacima/kinjama koji rade s navedenom populacijom od strane određenih medija/portala, što je rezultiralo i većim brojem pritužbi na neprimjereno, pristrano, a ponekad i huškačko medijsko izvještavanje pojedinih medija o transrodnim osobama, Pravobraniteljica je u više navrata reagirala s preporukama, javnim istupima i priopćenjima, kako bi zaštitila transrodne osobe i stručne zdravstvene djelatnike/ce od neprimjerenih medijskih napisa. 

Kada govorimo o, prije svega institucionalnim preprekama u radu u suzbijanju homofobije i transfobije, bitno je reći da je nepovoljnom društvenom okruženju i niskoj razini uključivosti hrvatskog društva u odnosu na LGBTIQ zajednicu, a posljedično tome i porastu homofobije i transfobije u našem društvu te nepovjerenju zasigurno doprinijeo višegodišnji izostanak strateških dokumenata za zaštitu i promicanje ljudskih prava, borbu protiv diskriminacije te promicanje ravnopravnosti spolova, misleći pritom prije svega na Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije te Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, koji su usvojeni tek prošle 2023. godine. Porast homofobije koji je vidljiv posljednjih godina u javnom prostoru vremenski jasno koincidira s izostankom strateškog djelovanja Republike Hrvatske. Osim što je izrada navedenih akata obilježena neprihvatljivim višekratnim zastojima u procesima izrade, zbog kojih su mijenjani i njihovi nazivi u odnosu na razdoblje primjene, dojam je da je u sadržajima navedenih strateških akata i provedbenih akcijskih planova problematika zaštite i promicanja prava LGBTIQ osoba u konačnici zastupljena ispod potrebne razine, te da predmetni akti, usprkos opetovanim preporukama Pravobraniteljice, ne odražavaju ciljeve i nastojanja  EU Strategije za ravnopravnost LGBTIQ osoba 2020.–2025.

Također,  tijekom 2023., glavni problem za transrodnu populaciju nastavio je biti različit tretman po pitanju pružanja zdravstvenih usluga na teret obveznog zdravstvenog osiguranja u usporedivoj situaciji s drugim osobama koje su u potrebi liječničkog tretmana.

Područja na kojem treba uložiti značajan napor u cilju bolje zaštite prava LGBTIQ osoba jesu stoga javne politike i stupanj prihvaćanja različitosti u javnosti, osobito u političkom diskursu.

Nadalje, podaci o zločinima iz mržnje su ponovno, u odnosu na prošlu 2023., prikupljeni u reduciranom opsegu, unatoč institucionalnim pretpostavkama i uspostavljenim procedurama koje bi trebale omogućiti raspolaganje puno kvalitetnijom strukturom podataka. Tome treba dodati da dodatno zabrinjava izostanak pravomoćnih osuđujućih sudskih odluka vezanih uz kaznena djela iz sfere zločina iz mržnje po osnovi spolnog opredjeljenja, što još više ukazuje na potrebu uspostavljanja funkcionalnog sustava praćenja kaznenog progona od saznanja za događaj pa do pravomoćnog okončanja postupka (track-record).

Nužno je, prema preporukama Pravobraniteljice, uspostaviti proaktivnije djelovanje Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje te funkcionalan i pravovremen sustav prikupljanja i analize podataka o zločinima iz mržnje, jačati edukaciju o zločinima iz mržnje za predstavnike/ce tijela kaznenog progona; ustrojiti učinkoviti zdravstveni sustav skrbi i tretmana transrodnih osoba sukladno svim međunarodnim standardima zaštite; u slučaju administrativnih, pravnih, medicinskih, odnosno bilo kakvih nejasnoća i prepreka u postupanju kod promjene spola, tumačenju zakona, ili snošenju troškova, teret i rizik trebaju uvijek podnositi nadležna tijela, a ne osobe pogođene ovim problemom, kako bi se izbjegla diskriminacija; organizirati sustavnu izobrazbu u svim odgojno-obrazovnim ustanovama o transrodnosti, poticati i organizirati kampanje senzibiliziranja javnosti za ravnopravno prihvaćanje i detabuizaciju transrodnih osoba na svim društvenim razinama; kako je najnovija verzija Međunarodne klasifikacije bolesti ili MKB-11 usvojena još na 72. zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine 2019., te s obzirom na to da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 35 zemalja svijeta do sada već prešlo na korištenje MKB-11 verzije, Pravobraniteljica potiče nadležna tijela RH da se poduzmu svi potrebni koraci kako bi i Republika Hrvatska također u što kraćem roku prešla sa zastarjele MKB-10 na MKB-11 klasifikaciju bolesti.

Također, Pravobraniteljica preporuča i povećanje zastupljenosti tema iz područja ravnopravnosti spolova u medijskim sadržajima te posebice povećanje broja sadržaja koji, umjesto stereotipiziranih rodnih uloga, promoviraju raznovrsne rezultate i uspjehe žena i LGBTIQ osoba u različitim područjima života, od gospodarstva, znanosti, kulture i umjetnosti, obrazovanja, istraživanja, politike, poduzetništva do sporta; a o temama iz područja ravnopravnosti spolova i prava LGBTIQ osoba u medijskim sadržajima predlaže izvještavati razumijevajući društveni kontekst te izbjegavati senzacionalizam u njihovu prikazu, posebice kada su u pitanju rodno utemeljeno nasilje te sadržaji koji se tiču osobito ranjivih društvenih skupina.